|
|
nedjelja, 10.08.2008.
Svemir i moja kuharica
Dakle, prije koje tri godine odselila sam se iz roditeljskog gnijezda u mali, neuređen stan, što dalje od gnijezda što sam mogla, a prva stvar koju sam kupila za svoj novi stan bila je kuharica. Kupila sam je u nekom malom antikvarijatu, koji je sada, vjerujem, zatvoren. Bila je to mala prašnjava knjiga, tiskana početkom 90-ih, sa par istrgnutih strana.
Što sam u njoj pronašla ostavilo je u meni trag, duboku brazdu koje se nikada neću rješiti.
Bio je to tek malen list papira, istrgnut iz bilježnice, zgužvan, mnogo puta ispisan grafitnom olovkom, riječi koje su izblijedjele. Bio je presavinut popola, koliko je već, takav nepravilan, mogao biti. Kada sam otvorila svoju tajnu poruku, unutra je pisala, crnom tintom ispisana, tek jedna riječ - svemir. Rukopis je bio dječji, nepravilan i previše urešen. Slova su bila latinična s jednim ćirilićnim znakom, b umjesto v. Nisam shvatila tada što taj papir zapravo znači, ali iz nekog razloga nisam ga bacila.
Prije par dana Lover je bio sam u stanu i, iz nekog meni neshvatljivog razloga, čistio je stan i pronašao, zabačenu, moju kuharicu. Došla sam kući nakon posla i pronašla ga kako sjedi na podu s kuharicom u krilu i malenim listom papira u ruci. Nisam odmah shvatila što je to što drži, nisam se ni sjetila da bi to mogao biti onaj papirić, zapravo sam na njega i zaboravila. Pozdravila sam ga a on me nije ni pogledao. Slegnula sam ramenima te otišla u kuhinju i pronašla u fridgeu hladnu vruću čokoladu. Vratila sam se u dnevni i vidjela da se Lover nije ni pomaknuo. Sjela sam na kauč te upalila televizor. Nije bilo ničeg pametnog (koji šok) te sam upitala Lovera što radi.
- Držim svemir u ruci - bio je odgovor koji sam dobila. Nisam, istini za volju, bila iznenađena njime, ali me nasmijao. Lover je uzdahnuo, a zatim me pogledao te rekao: - Kako smo slijepi.
- Možda ja jesam slijepa, ali ti si taj koji u ruci drži komadić papira i nazivlje ga svemirom - grcala sam od smijeha.
Ustao je te sjeo pored mene na kauč. Ozbiljno me pogledao te rekao:
- Jesi li se ikada pitala ima li ičega nakon svemira? Ja sam kao dijete često zamišljao da je svemir tek malen komadić onoga iza. Uzmi za primjer ovaj papir... uzmimo da je ovaj papir svemir. On je bio u kuharici, kuharica je bila u jednoj od tvojih nikad otvaranih kutija, kutija je u ovom stanu, stan je u ovoj zgradi, zgrada je u Zagrebu, Zagreb je u Hrvatskoj, Hrvatska je u Europi, Europa je dio Euroazije, Euroazija je, uz još šest njih, veliko kopno na ovoj našoj Zemlji, Zemlja je u Sunčevom sustavu, Sunčev sustav je u galaksiji Mliječna staza, Mliječna je staza u svemiru, a svemir je... u mojoj ruci.
Porta Bubble Joan
|
četvrtak, 07.08.2008.
Prvo pa muško
Čudan je ovo svijet kada muškarac dobije muško dijete. Puši debele cigare i pije litre pive da proslavi sa svojom (muškom) ekipom. A, ako dobije curicu, razlijeva razočaranje, ne može si, jadan, pomoći.
Pa prođu godine i kad mu njegov muškić kaže da ima svaku koju poželi, tapše ga po ramenu (poskrivečki, da ga žena ne vidi) i kupuje mu cigarete i alkohol. A, žensko dijete, ne smije nikada i nikako biti u prostoriji (ili, još bolje, u kući) kada tata ima svoju večer pokera jer, ne daj Bože, da je prate muške oči. E, pa, stari moj, takve stvari ne mogu se spriječiti, pokušaj ne razmišljati o tome.
To me dovodi do zaključka da svaki otac pretpostavlja (ili bar sanja) da njegova mala curica nije seksualno aktivna do svoje tridesete, ili bar braka - što već prvo dođe. No, uz tu pretpostavku, oni tapšu svog dragog sinčića po leđima i pohvaljuju ga što je spavao s toliko žena.
I onda svijet pretpostavlja da je ženi potrebno čuti volim te stoputa dnevno, da žele da ih muškarac nazove u tri ujutro da bi čuo sve što je radila taj dan jer ga, eto, zanima. Ali, pogledajmo stvari iz muške perspektive (koliko ja to već mogu izvesti, obzirom da nisam muško): ne mislite li da je to, hm, blago rečeno, naporno? Nisu svi romantične, umjetničke duše kakve većina žena želi. A, zašto bi i bili?
Svaka osoba je drugačija, zar ne? Tim se glupostima često volimo filati; da smo posebne i da nitko nije poput nas. A onda gledamo na muškarce kao da su apsolutno svi jednaki, i onda ih zovemo šovinističkim svinjama kada se okrenu za parom dobrih nogu na ulici, sve dok te dobre noge nisu naše.
*sigh*
No, da, dobro mislite, neću sada dati nikakvu posebnu formulu ženama kako da drže svog muškarca na uzdi ili muškarcima kako da spriječe žene da budu ono što jesu. Eto, nadajte se da ćete naći nekoga tko je približno ono što želite u svojoj boljoj (ili lošijoj) polovici.
Porta Bubble Joan
|
|
